ELEKTRIČNI OTPOR

---

Nakon pronalazaka Eršteda i Ampera, njemački fizičar Georg Simon Ohm nekoliko godina kasnije naišao je na jednu drugu važnu vezu, i to da je struja kroz jednu metalnu žicu srazmjerna postavljenom naponu kao i obrnuto srazmjerna unutrašnjem otporu žice. 
Ova spomenuta relacija publicirana je 1826. godine i od tada ostaje poznata kao "Omov Zakon".

Ohm, Georg Simon (1787-1854)
Njemački fizičar, velikim dijelom njegova života bio je učitelj, tek u 1849 je postao profesor u Münchenu.
Ovo je značilo priznavanje njegova rada na području elektriciteta. Po njemu je nazvana jedinica mjere za otpor: ohm (čitaj: om), simbol:

Ohmov zakon (1926)
Ohm je jedinica električnog otpora. Jedan ohm () je otpor kojeg ima bakarna žica otprilike 60 metara dužine sa prečnikom od 1mm².

Te godine Ohm bilježi:  I = E/R
Ovo postaje poznato kao Omov zakon: I=E/R, gdje I predstavlja struju, E elektromotornu sagu (voltažu), i R je otpor. Što je kasnije preinačeno u I=V/R

U jednom otporniku su:  kvocijent napona preko otpornika i struje kroz otpornik konstantni. Ova konstanta ima omski otpor u formuli
 R=V/A ili R=V/I .

Napon od 1 volta (V) prouzrokuje otpor od 1 oma () i jačinu struje od 1 ampera (A). Ovaj zakon predstavlja bazu nauke o elektricitetu.

Nikada ne može samo jedna od ovih veličina, između kojih postoji čvrsta veza, da se individualno promijeni. Uz nju se uvijek promijene i druge dvije veličine.


Omski otpor 
Otpor o kojem govori Omov zakon. Koliko kod naizmjenične struje tako i kod jednosmjerne struje postoji veza vrijednosti R, struje i napona V koji stoje preko otpornika: R=V/I.

Akustički ili čujni Omov zakon
Ljudsko čulo prima samo lakše harmonične vibracije u kojima se zajednički tonovi raščlanjuju. Vibracije su harmonične ako posjeduju zajedničku komponentu određene frekvencije. Zakon postavljen od Georga Simon Ohm (1789-1854), zahvaljujući njegovom radu sa elektricitetom postaje poznat.
Ovaj zakon se prikazuje kao akustički ili čujni Omov zakon.


Godina 1831 po svemu sudeći ima više nego jedan razlog da bude posebno obilježena. Ako uzmemo u obzir da je gospodin Van Jacobi otkrio mogućnost da se zemlja upotrebi kao provodnik, danas ne izgleda tako značajno, u vrijeme kad je to otkriveno bila je to prava senzacija i veoma važno otkriće.
Iste godine fizičar Barlov eksperimentirao je punom parom da bi pretvorio električnu snagu u mehaničku snagu. Na kraju on je konstruisao jednu vrstu primitivnog elektromotora. Ovaj se sastojao od nazubljene bakarne ploče, dijelom obješena u otvorenom živinom kupatilu koja se nalazila između polova permanentnog magneta. Veoma čudan (sa svom tom živom) i ne baš bezopasan eksperiment, ipak je radio.

---

Da se podsjetimo:

Volt - jedinica za mjerenje električnog napona, dobila ime po italijanskom fizičaru i pronalazaču: Alesandru Volti. Ova jedinica u međunarodnom sistemu jedinica; predstavlja onaj napon na homogenom žičanom provodniku kroz koji prolazi struja od 1 Ampera, a utrošena snaga između te dvije tačke iznosi 1 Watt.
Pošto neki često upotrebljavaju naziv "Galvanijeva baterija", moramo reći i to da Galvani nikad nije napravio bateriju. On je eksperimentisao sa mišićima životinja, pritom tvrdeći da oni proizvode struju.

Alesandro Volta je 1792 napisao da Galvanijevi eksperimenti daju rezultat u proizvodnji elektriciteta i da je efekat metala na njemu samome, a ne životinjski elektricitet. Međutim Volta je imao veliko razumijevanje za Galvanijeve eksperimente.

Salih Čavkić