Uvod
Nikad prije u povijesti nijedna
nova tehnika nije u tako kratkom vremenu udarila sličan pečat na sve
fasete našeg života. Ljudi sebi mogu samo pretpostaviti kakav bi
izgledao život bez svih elektrotehničkih pomagala, mašina i uređaja
na koje su ljudi navikli. Ustvari to bi značilo biti bez: radija,
televizije, bez svjetla, ali također i bez auta (jer nebi bilo
električnog paljenja), bez lifta, bez aviona itd.
Ulična slika izgledala bi dosta drugačije jer bi umjesto današnjih
uličnih lampi visili fenjeri, dok bi tramvaji vozili na paru kao
male parne lokomotive. Kompjutor koji je toliko izmijenio sliku naše
stvarnosti bio bi nepoznat te danas ne bi čitali ovaj tekst. Razvoj
elektronike, skoro se može uporediti sa dostignućima kao što su
pronalazak pisma ili štampanja.
Činjenica da je čovječanstvo na pragu novog milenijuma ipak treba
malo baciti pogled i preko ramena, unazad.
Povijest elektronike može se započeti sa različitih i brojnih
polaznih tačaka. Tačka na kojoj fizika prestaje, a elektrotehnika
ili elektronika počinju ne može se uvijek tačno definisati. Pored
toga kao izazov mogu se uzeti u obzir i drugi kriteriji na osnovu
kojih se može tražiti neki određeni značajni stupac u povjesti.
Pronalazak tranzistora je jedan takav stupac, ali ovim se ograđuje
posljednih 50 godina jer ovaj povijesni momenat datira od 1948
godine. Ako se uzme u obzir pronalazak vakum-diode onda se vraćamo u
nazad do 1908 godine, o čemu bi se moglo mnogo toga reći. Također
Omov Zakon iz 1926 godine vrlo značajan stupac u
povijesti jer on određuje pravce elektronike. Kročili se još dalje u
povijest onda se ona završava kod Isaka Njutna (Isac Newton,
1642-1727), jednog od osnivača moderne fizike. Mogli bi ići
i dalje do starih Grka, jer oko 400-te godine prije nove ere grci su
otkrili statički elektricitet. Oni su ga prvi pronašli na osnovu
toga što je sa komadom krpe protrljani komad ćilibara (barnstein),
privlačio komadiće slame. Upravo grčka riječ za ćilibar je
elektron! Između grčkog elektrona i moderne elektronike
prošlo je veliko i napeto vrijeme. Za velika istraživanja ne treba
ići tako daleko jer sva su se dogodila u posljednjih 200 godina.
Zato je najinteresantnije osvrnuti se na 1800-tu godinu, kao godinu
vrijednu sjećanja, upravo zbog pronalazaka koji su odrednice za
napredak u prvoj polovini devetnaestog vijeka.
BATERIJA
Zapravo još prije 1800-te godine naučnici tadašnjeg vremena
istraživali su integrirajući fenomen
elektricitet.
U početku se nije otišlo daleko. Pojavile su se i
elektrizirajuće mašine, na kojima su trenjem mogli pobuditi vrlo
visoke jednosmjerne napone. Na ovaj način proizvedeni blicevi, bili
su na prvom redu veoma izraženi, ali elektrostatički generatori
davali su nažalost dosta lošu i vrlo malu struju, koja nije nudila
mnogo prostora za eksperimentisanje. Tek na kraju 17-tog vijeka
dolazi do promjena, pronalaskom Lajdenske boce.
Sa ovim pretečom elektrolitskog kondenzatora prvi put se
proizvedena energija sa generatora mogla jedno vrijeme sakupiti i
zadržati. Pravi napredak je zabilježen odmah na kraju stoljeća koji
je forsiran pronalaskom profesora Aleksandra Volte.
Volta je već u 1780, konstruisao po njemu prozvani Voltin
stub tako da je na jednu hrpu položio pločice bakra i cinka,
odvojene vlažnim filcom, koje su omogućile duže vrijeme preuzimanje
struje.
Najveće priznanje Volta dobija upravo njegovim izumom
elektrokemijske ćelije, koja se sastojala od jedne staklene posude
sa razblaženom sumpornom kiselinom, gdje su na malom odstojanju,
jedna od druge, visile jedna cinčana i jedna bakarna ploča. Između
ovih ploča nastala je potencijalna razlika od jednog volta i ovo je
fakat preteča današnje baterije.
Preko jednog broja ćelija postavljenih u seriji, Volta je uspio u
1800-toj da kreira prihvatni medijum električne energije. Važnost
ovog pronalaska odmah je priznata i zato ne samo da je po njemu
ćelija prozvana već i jedinica napona: Volt.
"Ova jedinica u međunarodnom sistemu jedinica; predstavlja
onaj napon na homogenom žičanom provodniku kroz koji prolazi struja
od 1 Ampera, a utrošena snaga između te dvije tačke iznosi 1 Watt."
Volt - jedinica za mjerenje napona struje. Dobila ime
po italijanskom fizičaru i pronalazaču: Alesandro Volta. Ova
jedinica u međunarodnom sistemu jedinica; predstavlja onaj napon na
homogenom žičanom provodniku kroz koji prolazi struja od 1 Ampera, a
utrošena snaga između te dvije tačke iznosi 1 Watt.
Alesandro Volta, (1745-1827) imao je razumjevanja za
Galvanijeve eksperimente, između ostalog on je 1792 napisao da
Galvanijevi eksperimenti daju rezultat u proizvodnji elektriciteta i
da je efekat metala na njemu samome, a ne životinjski elektricitet.
Volta je napravio historijski eksperiment, fascinirano je stavljao
na gomilu ploče od srebra i cinka, a između njih tanke komade
tkanine, namočene u slanu vodu, čime je proizvodio elektricitet.
Ovaj pronalazak je fundament progresa elektriciteta nazvan,
Voltina baterija.
Salih Čavkić
