Max Karl Ernst Ludwig Planck

Rođen: 23.04.1858. u Kielu, Schleswig-Holstein, Njemačka
Umro: 4.10.1947 u Göttingenu, Njemačka
 
 Max Planck dolazi iz jedne akademske porodice, njegov otac je bio profesor prava u Kielu. Dok su obadva njegova kao i njegov pradjed bili profesori teologije u Göttingen-u. U 1867. godini Planck-ova familija se preseljava u München gdje je i Max pohađa školu. On je bio u školi dobar ali ne i briljantan, obično bi bio između trećeg i osmog mjesta u njegovoj klasi. U životnoj dobi od 16. godina tačno 1874. godine počinje studirati na Univerzitetu u Münchenu. Čim je otpočeo sa njegovim studijama već je razgovarao o perspektivama istraživanja u fizici sa njegovim profesorom fizike Philipp von Jolly, govorilo se da je fizika uglavnom potpuna nauka i da ima vrlo malo perspektiva za dalje istraživanje. Na sreću da se Planck odlučio za fiziku i pored siromašne budućnosti za istraživanja kako je njemu predstavljato.
 
 U jednom pasusu Planck opisuje zašto je odabrao fiziku: - Vanjski svijet je nešto nezavisno od čovjeka, nešto apsolutno, pretraga u zakonima koji se temelje na apsolutnim primjenama meni su se prikazala kao najveća sublimarna znanstvena potjera u životu -.
 
 Planck je studirao i u Berlinu gdje su mu bili profesori Helmholz i Kirchoff. On je kasnije pisao da je obožavao Kirchhoffa ali ga je kao učitelja nalazio suhog i monotonog. Planck se vratio nazad u München gdje je primio njegovu doktorsku titulu u životnoj dobi 21. godina.
 Sa jednom tezom na drugom zakonu termodinamike. On je onda naimenovan na predavačko mjesto na Univerzitetu u Münchnu u 1880 gdje je predavao do 1885. godine.
 
 U 1885. godini Planck je dobio mjesto na Univerzitetu u Kielu, to mjesto je zadržao četiri godine. Nakon smrti Kirchhoffa u 1887, Planck je postavljen za predavača teoretske fizike na Univerzitetu u Berlinu u 1889. godine. On je mjesto u Berlinu morao držati 38 godina dok se nije povukao 1927. godine.
 
 Boravkom u Berlinu Planck je napravio njegov briljantni rad. On je proučavao termodinamiku, posebno distribuciju energije na osnovu talasne dužine. Kombinirajući formule od Wien-a i Raylegh-a, Planck je najavio 1900. godine formule koje su sada poznate kao formule zračenja od Plancka. U jednom napisanom pismu, godinu kasnije, Planck je predstavio formule rekavši: - .....cijela procedura je djelo bezumlja zbog toga što je teoretska interpretacija po bilo kojoj cijeni, bezupitno ću razlog morati pronaći kako visoko će to moći biti.
 
 Za dva mjeseca Planck je napravio potpunu teoretsku konkluziju njegove formule koja se distancira od klasične fizike da introducira kvantnu energiju. Zavisno od teorije susreo je otpor ali putem uspješnog rada od Niels Bohr-a u 1913. godini, preračun pozicije spektralnih linija koje teorija upotrebljava, općenito je prihvaćeno. Plank sam izjavljuje: ..... kako uprkos pronalaska kvantum teorije on sam ne shvata zavisnost: - Ja sam probao odmah postaviti elementarni kvantum akcije u ramu klasične teorije na jedan ili drugi način. Ali u prisustvu svih ovakvih pokušaja ova konstanta pokazuje da je nesalomljiva ... Moji futilni pokušaji da bi elementarni kvantum akcije postavio u klasičnu teoriju za vrijeme jednog broja godina koštao me veoma mnogo napora.
 
 Plank je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.
 
 Poslije toga Planck je igrao malu rolu u daljem razvoju kvantumteorije, koju je ostavio Paul-u Dirac-u i drugima. On je preuzeo administrativne obaveze kao Sekretar Direkcije za matematiku i fiziku Pruske Akademije Nauka, mjesto koje je zadržao od 1912 do 1943. Da napomenemo da je izabran na Akademiju 1894. godine.
 
 Također je Planck predsjednik Keiser Wilchelm Gesellschafta, najvažnija Njemačka istraživačka organizacija, od 1930 do 1937. godine. Ostao je u Njemačkoj za vrijeme II. svj. rata. To je za njega bilo pogubno vrijeme u kojem je imao najveće teškoće s obzirom da je njegov sin Erwin imao udjela u zavjeri da se ubije Hitler.
 Heilbron je opisao efekat rata na Plancka i njegovu familiju: - On će se, čak i u njegovim starim danima, sjećati pruskih i austrijskih trupa koje su u njegovom gradu marširale kad je imao 6. godina. Kroz njegov život će mu osobno rat uzrokovati najveću tugu. Izgubio je starijeg sina u I. svj. ratu. U II svj. ratu njegova kuća u Berlinu je izgorila do temelja u jednom vazdušnom napadu. A 1945. godine njegov drugi sin je proglašen krivim i ekzekutiran za saučesništvo koje je izvedeno da ubiju Hitlera.
 
 Nakon II svj. rata ponovo je predsjednik Kaiser Wilhelm Gesellschafta u 1945-1946. godine. Po drugi put braniti  Njemačku znanost u jednom drugom periodu bilo je nevjerovatno teško.

Salih Čavkić