Koncept
telegrafije, transmisije koordiniranih električnih impulsa preko
para žica pronađeno je ranije u studiji o elektricitetu. Istovremeno
je i ruski naučnik P.L. Šiling (1786-1837)
konstruisao 1832. godine elektromagnetni telegraf. U stvari to je
bilo u jednom novinskom broju o upotrebi statičkog elektriciteta u
ovu svrhu. Ipak praktična telegrafija se razvija neočekivano brzo
izvođenjem elektromagnetnog mjerenja Semjuela Morza u 1837 godini.
Amerikanac Semjuel Morze (Samuel F.B. Morze, 1791-1872)
je jedan od pronalazača telegrafa, koji je uspio da njegov izum
istovremeno i komercijalizira.
Kod Semjuel Morza se još prije razvio interes za elektricitet na
univerzitetu Jale (Yale, University of Connecticut,USA), preko
lektire Jeremije Deja i Benjamina Silmana (Jeremiah Day, Benjamin
Silliman u 1807). Iako je on već slijedio karijeru budućeg artiste,
Morze je neizmjerno mnogo volio da čaprka sa mašinama i po naučnim
problemima, njegov naširoko razvijeni talenat je od njega kasnije
napravio "Američkog Leonarda Davinčija". Za vrijeme posjete Evropi
1930-te godine, on je posmatrao francuski "semaforski sistem"
za prenos poruka, tada je Morze zabilježio:, "kao telegrafski
odašiljač brži nego spora američka pošta". Međutim on je
istovremeno vjerovao da jedna električna iskra može da šalje poruke
brže nego francuski semafori.
Za vrijeme povratka na putu za Ameriku na brodu Sully u oktobru i
novembru 1832, u svrhu boljeg razumjevanja Morze crta i konstruiše
takozvanu dot-dash kodu (tačke i crte), kao ravnalo za transmisiju
(prenos) slova alfabeta i brojeva od (0) nule do (9) devet za njegov
telegraf. Ova koda treba da se bilježi na papirnu traku i da sa
elektromagnetnom polugom pokreće štift olovke gore i dole srazmjerno
promjeni elektriciteta odaslanom sa udaljenog odašiljača. Morze je
jasno u neznanju dali je telegraf pronađen već prije od Volte,
Oerstedta i Ampera.
Semjuelov telegraf operira kod ugradnje metalne ploče na jačinu
elektromagneta ako je elektromagnet uključen na bateriju sa jednim
udaljenim prekidačem ili ključem.
Sa dozvolom Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, Semjuel Morze je
konstruisao telegraf, od Vašingtona (Washington D.Columbia) do
Baltimora u Merilendu, 1844 godine.
Ova je linija dala podršku za buduće operacije na tom polju,
pogotovo kad je 24 maja 1844 sa jednostavnom i
istorijskom porukom rekao, "šta je Bog
stvorio?". Nakon
nekoliko godina telegraf je akceptiran kao najbolja praktična i
vrijedna metoda komunikacije.
Odmah poslije toga mnoga se mjesta počinju prikopčavati na
telegrafsku liniju. Međutim i kratkovječnom Poni-Ekspresu
također se duguje dosta suverenosti za brzinu širenja telegrafa.
Telegraf dobiva još više na svojoj praktičnosti nakon što je
otkriveno da je moguć rad na samo jednoj žici dok je druga
uzemljena. Poruka može biti poslata tek onda ako je krug kompletiran
čime slanje i primanje poruke teče preko stanice na zemljanom
kružnom kolu. Uzemljenje je usavršeno spajanjem jedne žice sa
metalnom pločom ukopanom u vlažnu zemlju što je preteča današnjeg
načina uzemljenja.
Morzeov aparat -
uređaj koji je 1832 izumio
sjevernoamerički slikar i pronalazač
(1791 -1872) kojim se otpremanje
telegrama vrši ručno, pomoću tastera, a primanje na sluh (akustički)
ili optički, prenošenjem znakova na traku; u upotrebi od 1844 god.
Morzeovi znakovi su ustvari danas mnogima poznato kodno pismo koje
je sastavio sjevernoamerički slikar i pronalazač Semjuel Morze; ovo
kodno pismo se sastoji od tačaka i crtica, a služi za telegrafisanje
i signalizaciju.
Salih Čavkić
