SVJETLO i
ELEKTROMAGNETIZAM
Svjetlo
Može se pretpostaviti da je Voltin
pronalazak baterije bio fenomen na kojeg su upravo mnogi naučnici
dugo čekali. Radost je kod mnogih bila još veća s obzirom na pomisao
da su sada takoreći imali na raspolaganju definirane napone i veće
struje za eksperimentisanje. Što je u istinu temeljni faktor daljeg
napredka u otkrićima, jer odmah nakon ovoga brzo su slijedila nova
otkrića.
Već u 1802 god., engleski fizičar , pronalazi električno svjetlo.
Preko jedne tanke žice od platine navođena je jaka struja, dosta
dugo da je napokon žica počela žariti.
O jednoj lampi još nije bilo ni govora, jer mnogo svjetla ova žica
nije ni davala zato što je prilikom svakog novog pokušaja brzo
pregorila.
Ali Davy je dalje nastavio sa njegovim eksperimentisanjem; tako je
već 1813 godine demonstrirao jednu kružnu lampu, napravljenu od
štapića drvenog ugljena, koju je napajao sa 2000 volta-ćelija. Ni
ova lampa nije imala dug život, ali je zato proizvodila (za ono
vrijeme) dosta svjetla čime je jasno udaren temelj i naznačeno da
električno osvjetljenje nije više tako daleka budućnost.
Elektro Magnetizam
Elektricitet kao fenomen na kojeg se dugo čekalo pružio je mogućnost
za nova eksperimentisanja. Veliki broj otkrića desio se često
neočekivano, bolje rečeno sasvim slučajno. Tako se 1819 godine
danski fizičar
sa razlogom zaprepastio, dok je izvodio
jedan eksperiment sa električnom strujom kroz metalnu žicu, dok se
(potpuno slučajno) u blizini nalazio kompas.
Eršted (Oerstedt) je na njegovo zaprepaštenje ustanovio da magnetna
igla na kompasu reagira svaki put kad se struja uključi. On je zatim
konstatovao jasnu vezu između nalaza igle i pravca struje kao i
razmaka između žice i kompasa. Daljim eksperimentisanjem Eršted
(Oerstedt) je otkrio da ova pojava također nastupa i obrnuto, dakle
on je ustanovio da magnet sa mehaničkom snagom djeluje na žicu za
vrijeme protoka struje. Naravno da je Eršted (Oerstedt) znao rad
snage između dva magnetna pola, zbog toga što je ovo već bilo
utvrđeno u "Kulonovom zakonu"
koji datira od 1785 godine. Dakako da je
on onda konstatovao (također ispravno) da se kod njegovog
eksperimenta radi o nepoznatoj magnetskoj snagi, koja je uzrokovana
od strane električne struje. Jedan na prvom redu važan pronalazak,
jer do tog momenta još niko nije postavio vezu između elektriciteta
i magnetizma. Ovo slučajno otkriće od Hansa Christiana Oerstedta,
kao i postavljena veza (elektricitet i magnetizam), za mnoge
naučnike bio je povod za dalja ispitivanja.
Odmah poslije toga 1820 godine u Parizu,
ustanovio je da se obični željezni štap
može magnetizirati ako se oko njega omota provodna žica sa strujom.
Kod krhkog željeza nastupa isti fenomen ali samo tako dugo dok je
uključena struja.
Kasnije, proučavajući pojavu koju je otkrio Eršted (Oerstedt) Bio (Biot
Jean Baptiste, 1774-1862) i Savar (Savart
Feli, 1791-1841) utvrdili su da je sila kojom
pravolinijski provodnik djeluje na magnetni pol obrnuto
proporcionalna kvadratu najkraćeg rastojanja između provodnika i
pola.
Sumiranjem rezultata do kojih su došli Bio i Savar,
Laplas je uopštavanjem istih i
uvođenjem elementarnog uzajamnog djelovanja između strujnog elementa
i magnetnog pola, dao matematičku formulaciju ovih rezultata u
obliku koji nam je danas poznat kao Bio-Savarov zakon.
Salih Čavkić
Podsjetimo se:
Coulomb - Kulon
Kulon je jedinica za mjerenje količine elektriciteta u
Međunarodnom sistemu jedinica; predstavlja količinu elektriciteta
koja u 1 s prođe kroz poprečni presjek provodnika u kome jačina
električne struje iznosi 1 amper; kulon je jednak jedinici
ampersekunda (skr. As); naziv po francuskom fizičaru Šarlu Kulonu
(Charles Coulomb, 1736-1806)
