Nastavak
Da se prisjetimo. Na prethodnoj stranici smo
pročitali da je Tesla pronalazač i veliki izumitelj, koji je
stvarno uveo svijet u 20-ti vijek. Pa kako često pravda zataji kad
su beskrupulozni moćnici nekom određuju sudbinu, rezultiralo je
žalosno i nepravedno, da je ovaj genije manje poznat od njegovih mnogo slabijih kolega.
Nerijetko ćemo se iznenaditi i začuditi da čak i neki danas, nazovi stručnjaci?,
vrlo malo znaju o ovom velikom čovjeku.
I ne samo to, postoji veliki broj svijeta koji nikad nije ni čuo za njega. Niti to da je GENIJE
STOLJEĆA, Nikola Tesla (1856-1943) mnogo bolje, nego
tvrdokorni polupismeni biznismen Edison, upotpunio
sliku pravog izumitelja sa iznad toga mnogo većim
znanstvenim intelektualnim i intuitivnim znanjem.
Edison je mjesecima pokušava da napravi
žičicu za lampu - on je čovjek velikih vizija. Ali
dabome najveća vizija koja je krenula sa zemlje i
koja za njegovo vrijeme najmanje jedan vijek kroči unaprijed to je
njegov omraženi konkurent Nikola Tesla.
Kada je 1884 god. kao siromašni Srbin (iz Hrvatske,
tadašnje austro-ugarske monarhije) došao u SAD,
Edison je slavio svoj veliki trijumf kao izumitelj
električne žarulje i njegova je kompanija punom
parom bila zauzeta poslom da Njujork Siti (New York
City) snabdije sa mrežom kablova i električnih
centrala ..... sa jednosmjernim generatorima.
Svaki kvart ili oveća zgrada morali su imati po
jednu svoju centralu jer
na udaljenost kod jednosmjerne struje nastaje veliki gubitak energije,
pored toga
česti kvarovi izazvani zagrijavanjem kablova, ne samo da su za sobom
vukli velike troškove, već su upućivali na to da jednosmjernu struja
ne može prenositi na velike distance.
Tesla je dokazao da su njegovi naizmjenični
generatori (bazirano na njegov pronalazak naizmjeničnog
generatora ili alternatora) mnogo eficijentniji i
pored toga mnogo sigurniji. Ovo je razljutilo Edisona, koji se ponio kao pravi nitkov, dao je na znanje da
ne postoje stvari koje ostavlja nezavršenim, počeo
je da omalovažava i potkopava Teslu i njegovo mišljenje. Otišao je tako daleko da je elektrokucirao životinje
samo da bi dokazao kako je opasna naizmjenična struja.
Iako je to u stvarnosti obrnuto, jer visoke struje
koje teču kroz jednosmjerni kabel te pri kuršlusu
stvaraju opekotine. Da i ne govorimo o tome da prilikom protoka
jednosmjerne struje kroz ljudsko tijelo dolazi do grčenja mišića,
zbog čega se dotični nesrećnik ne može sam odvojiti od provodnika sa
kojim je došao u kontakt dok je to kod naizmjenične struje moguće.
Teslino mjesto u eri otkrića
Zahvaljujući ubrzanom tempu otkrića krajem
XVIII i otkrića u XIX vijeku razvoj elektronike je sve više uzimao
zamaha. Nakon što je ruski naučnik P.L. Šiling (1786-1837) godine
1832 konstruisao elektromagnetni telegraf već 1837 godine isti
usavršava američki naučnik Semjuel Morze (Morse Samuel, 1791-1872) i
1844 godine uspostavlja prvu telegrafsku liniju u Americi. Početkom
tridesetih godina pojavljuju se prvi elektromotori. Prvi motor koji
je imao praktičnu primjenu konstruisao je 1834 godine naučnik B.S.
Jakobi (1801-1874). Također ruski naučnik Jablockov P.L. (1847-1894)
konstruiše 1874 godine lučnu lampu. Samo nekoliko godina kasnije
Edison (Thomas Alva Edison, 1847-1931) konstruiše 1879 godine
sijalicu sa usijanim ugljenim vlaknom. Mada je eksperimentisanje
dugo trajalo ipak se od 1898 godine uvode u upotrebu sijalice sa
metalnim vlaknom, koje je i danas u upotrebi. Treba napomenuti da u
drugoj polovini vijeka počinje široka primjena generatora struje
koji je 1869 godine konstruisao Gram (Z. Th. Gramme, 1826-1901).
Početkom sedamdesetih godina se uveliko radi na problemu prenošenja
električne struje na daljinu. Konačno poslije duge borbe
opšteprihvaćeni su bili sistemi sa naizmjeničnom strujom. Za to ima
veliku zaslugu naučnik i genije Nikola Tesla (1856-1943) koji je 1892
godine otkrio obrtno magnetno polje. Ovo otkriće je omogućilo izradu
asinhronih elektromotora korištenjem naizmjenične struje.
Ovaj čuveni naučnik u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike.
Završio je Politehnički fakultet u Gracu i Pragu, zatim je radio kao
inžinjer u Edisonovoj fabrici u Parizu i Njujorku, da bi potom u
osnovao sopstvenu laboratoriju.
Veliki dio pronalazaka u elektrotehnici su njegovo djelo, bezbrojni
patenti i pronalasci iz svih oblasti elektrotehnike. Pronašao je
trofazni sistem za prenos električne energije, zatim indukovani
motor - obrtno magnetno polje, generator i transformator za
visokofrekfentne struje (tzv. Tesline struje). Smatra se jednim od
pionira radio tehnike. Tvorac je sistema za bežično upravljanje i
davanje znakova na daljinu. Pronašao je sistem osvjetljenja pomoću
luka (tzv. Teslin luk).
U oblasti fizike pronašao je niz originalnih ideja koje su kasnije i
praktično ostvarene. U čast njegovog djela, jedinica magnetne
indukcije u SI sistemu mjera nosi njegovo ime - tesla (T).